povuci

JEDAN DAN S...

Moj je posao brinuti se da stranke budu zadovoljne

Luka Ercegovac, dobitnik Zlatne značke u kategoriji postprodaje AutoZubaka, nešto priča, otvara usta, no ništa ga se ne čuje za njegovim stolom u Velikoj Gorici. Deset sekundi poslije će reći:
MIG… Kad on polijeće, nitko nikoga ne čuje, samo tada sve u radionici stane. Navikli smo… – smije se, pa dodaje: Moj je posao, kao servisnog savjetnika, brinuti se da stranke budu zadovoljne. Ali, lako je reći.

Proveli smo s Lukom jedan dan na poslu u poslovnici AutoZubaka u Velikoj Gorici. Kakvih je najzanimljivijih bilo situacija?, pitamo ga.
– Sjećam se, nedavno, došao čovjek i kaže ‘Touareg mi je pokvaren’. Pitam ga, o čemu je riječ, je li sam odgonetnuo što je problem, a on kaže ‘Natočim ga za 100 kuna, i još je na rezervi’… Slegnuo sam ramenima, pa mu objasnio da njegov automobil ima spremnik goriva od 100 litara, da je sve u redu – priča Luka, pa dodaje:
Dnevno se brinem o barem 30 automobila, pa anegdota ima raznih, no u pravilu svi su zadovoljni. Eto, dogodilo se jednom da nam je čovjek naručio blatobran za Polo i kad smo ga pitali koje je boje auto, on veli crveni. Došao par dana kasnije na montažu, mi sve pripremili, a kad ono – bijeli Polo. I što sad? Veli čovjek ‘Joj, oprostite, ja sam pomiješao boje, moj je crveni, a ovaj kćerin je bijeli. Riješili smo stvar začas – govori servisni savjetnik.

Nisam tip koji će poslije posla ležati, zanima me akcija. Pa sp u rusiji je kod mene na terasi gledalo pola kvarta!

S društvom iz radionice je dobar, druže se i nakon posla.
– Dečki igraju nogomet, a ja navijam. Eto, jednom je Dado zamolio da mu pomognemo nakon posla premjestiti klime, i to smo napravili začas. Izvadio je nakon toga hladna piva… Je li tko pokušao pobjeći? Servis na autu odrađen, a račun nepodmiren…
– Da! Bio je jedan gospodin, preuzeo ključ te se okrenuo, otišao do auta i krenuo put rampe. Međutim, nije došao daleko, eto tih desetak metara, a tamo ga je pričekao naš portir. Takvi su, srećom, zaista rijetki.

Ercegovac je dečko s Trnovčice, susjed Sandre Perković. – Perkovići su tri ulice dalje od mene. Ovih dana u susjedstvu je veselo, kod mene na terasi gledale su se utakmice Svjetskog prvenstva, skupilo se 20-ak susjeda i prijatelja, Gaga je donio projektor, ujak je donio točionik za pivo, drugi meso za roštilj… Ma pola kvarta je kod mene na terasi – priča Luka.

Njegov sin, četverogodišnji Fran, kad tatu posjeti na poslu, ima posebno veselje.
– Ako na servis dođe policijski automobil, moj Fran je izvan sebe. Toliko ga to oduševljava da je simpatično. Pustimo ga malo da pogleda što je unutra, a sve ga zanima. Najviše bi volio da mu upalimo sirenu. Već on, iako su mu četiri godine, doma pokušava šarafiti, popravljati, sviđa mu se taj posao. Imamo i maltezera Bandija, njih su dvojica nerazdvojni. I dok sina oduševljavaju policijski auti, Bandija samo zanima – ima li što ovdje za jelo, haha…

Kolege o Luki
Luka je osoba koja je uvijek spremna pomoći kad zatreba, uvijek pozitivan i nasmijan s vrlo visokom granicom razumijevanja za kupce. Luka prvi dolazi na radno mjesto i zadnji odlazi doma , tako da nekad imamo osjećaj da je radio i noćnu smjenu samo da bi sve naloge zatvorio na vrijeme. Kad je stranka „ gospođa“ u redu na prijemu za servis kod Luke nema čekanja. – Dalibor Milišić

Luka je uvijek prisutni kolega za savjet, pomoć i suradnju. Kolega na kojeg uvijek možeš računati. On je Mandžukić, Modrić i Ćorluka naševatrene VW servisne ekipe. – Marina Bazijanec

Kada sam se zaposlio u AutoZubaku, kolega Luka mi je bio mentor. Kao radnik je marljiv, predan poslu, ažuran i uvijek spreman pomoći. Od njega sam puno naučio i mogu reći da možemo bit sretni što ga imamo. – Tomica Vuković