Moj je dan uvijek dinamičan, nikada dosadan. Nekad traje deset, nekad dvanaest sati. Najkonstruktivniji sam između dva i četiri ujutro, rekli su mi da je neprikladno uznemiravati kolege izvan radnog vremena pa šaljem sam sebi emailove, kao podsjetnik. Obitelj Zubak me prihvatila kao svojega i uz takvu privilegiju i odgovornost nemate radni dan – opisuje nam Dubravko Skender koji je u Zubak Grupi član Uprave za korporativne funkcije.
Trenutačno se bavi računovodstvom, financijama, kontrolingom, pravnim i kadrovskim poslovima te upravljanjem imovinom. U Zubak Grupu došao je prije više od 10 godina iz Zagrebačke banke te je dosad bio zamjenik predsjednika Uprave, kao i predsjednik Nadzornog odbora ORYX Grupe. Na pitanje je li morao savladati prepreke prilikom napredovanja, kaže da one uglavnom postoje u glavi.
– Normalno je da se čovjek stalno preispituje, ali kada nešto čvrsto odluči i postavi si kao cilj, uloži sebe cijelim bićem da bi ga i ostvario, tada su prepreke tek izazovi koje rješavate usput. Najbitnije je, a to nije demagogija, izabrati pravu ekipu, ako imate odgovornost biranja, ili biti dio dobroga tima, ako izbor nije u vašoj moći. Ima trenutaka kad padate, ali uz podršku ekipe koja je uz vas i iza vas, spremno se dočekate na noge – opisuje Skender važnost tima u kojem djeluje.
Kako izgledaju karakteristike dobrog financijaša, pitali smo ga.
– On donosi odluke bez zalijetanja, hladne glave. Treba, ako ima vremena i zadatak je kompleksan, provjeriti odluku i ne ustručavati se tražiti i drugo mišljenje. Više sam konzervativac nego hazarder, a moj šef kaže da netko u upravi mora biti i sidro – pojašnjava Skender. Ima savjet za mlađe kolege koji je podosta jednostavan: nakon završetka formalnog obrazovanja, čovjek zapravo ne zna – ništa. Ovisite o kolegama na poslu, o njihovu vremenu i trudu, želji da vam prenesu zanat, da vam prenesu pravo znanje i iskustvo. Cijenite taj njihov trud – smatra on.
No, u svom je poslovnom putu imao i upozorenja, a posebno ističe jednu anegdotu. Starija kolegica mi je jednom prilikom rekla da nije u redu što dolazim u ured i u nedjelju jer to je Božji dan za odmor. Sljedećeg vikenda, u nedjelju, srušio se strop u tornju, na ulaznom stubištu, na mene. E pa od tog dana više ne dolazim u ured nedjeljom. Shvatio sam znak – smije se.
Vrijeme izvan tvrtke uglavnom troši na dvije stvari: doktorat koji je pred krajem i Dinamo. Tema je doktorata “Utjecaj zrelosti procesne organizacije na uspješnost poslovanja srednjih i velikih poduzeća”, a ostaje “samo” odraditi još stotinjak strana teorije. Mislim da je došlo vrijeme da doktorat privedem kraju – kaže nam Skender.
A što se Dinama tiče, on mu je posebna priča.
– Dinamo me obilježava, on je moja pasija. Nije to nikada bio za mene samo klub, neobjašnjiva je to emocija, pripadnost i klubu i gradu. Klub koji nekada davno “nije smio” biti prvi, klub kojem je u bliskoj prošlosti bilo zabranjeno sveto ime, klub čiji su najvjerniji i najiskreniji navijači bili stigmatizirani, sada, uz poštovanje struke, uz bok s najvjernijim navijačima, uz ratnike na terenu, skida dugogodišnje plavo prokletstvo. Morate doživjeti trenutak kada 20.000 ljudi, na zimi, mlado i staro, bili u spitki ili kaputu, stoje i pjevaju, uz vodstvo Zločestih plavih dečki, kao jedan: “za Dinamo dao bih sve” – zaključuje Dubravko Skender, pokazavši da mu osim dužnosti na poslu ne nedostaje ni strast za prave vrijednosti izvan njega.
