Vlado je tu i za rasvjetu ili vodovod, da nešto pofarba, zamijeni poneku pločicu, pokosi travu, očisti snijeg.
Tijekom posljednje 32 godine štošta se promijenilo u Velikoj Gorici. Negdašnju Astru, poduzeće za vanjsku trgovinu, tijekom godina kupila je i preuzela tvrtka AutoZubak, djelatnost se širila, ugled rastao, djelatnici su dolazili i odlazili, samo je domar ostao isti. Jedan od naših najstarijih djelatnika, Vlado Vrčković, naime, na istome je radnome mjestu još od prosinca sada već davne 1987. godine. I onda kao i danas, Vlado je nadležan za održavanje, ali i za sve što ustreba: ako treba riješiti problem s rasvjetom ili vodovodom, ako treba nešto pofarbati, zamijeniti poneku zidnu ili podnu pločicu, pokositi travu, očistiti snijeg. Uz uobičajene obveze, s godinama su ga imenovali i odgovornom osobom za zaštitu od požara, zbog čega se u poznijoj dobi školovao i polagao ispite u vatrogasnoj školi. Ta mu je aktivnost zapravo vrlo srodna jer Vlado je predsjednik Dobrovoljnog vatrogasnog društva u svojem Kurilovcu, kao i član upravnog odbora vatrogasne zajednice u Velikog Gorici
Naš kolega je na istome radnom mjestu još od prosinca 1987. godine.
Ako se na mom radnom mjestu domara i dogodi pokoji slobodni trenutak, nađem si ja posla. Skočim po neki auto, dovezem ga na servis. Odem kolegama po gablec, povezem spremačice ako treba i u Pulu – smije se 59-godišnji Vlado, inače školovani električar. Svoj posao domara, koji voli raditi, smatra iznimno dinamičnim: gotovo ni jedan dan mu ne sliči onom drugom. Sviđa mu se što u svom poslu komunicira s ljudima.
Jako sam zadovoljan kolegama i poslodavcima jer mi uvijek izlaze u susret ako nešto treba. Radna atmosfera je jako dobra, nemam nikakvih primjedbi. Sve je više oko mene mladih kolega jer neki odlaze u mirovinu, a neki odlaze na nove pozicije. A u društvu mladih i ja se mlađe osjećam – kaže domar Vlado Vrčković. Postoji još jedan razlog zašto se Vlado na svom radnom mjestu osjeća kao kod kuće.
Na moju sreću, sa mnom radi i moja supruga Ivanka, kao spremačica. I inače u Zubak Grupi zajedno radi puno očeva i sinova i brojni članovi obitelji i zato je atmosfera obiteljska – priča Vlado, dodajući da su supruga i on odnedavno, otprije šest mjeseci, ponosni baka i djed malene Elene.
To je za našu obitelj jedno novo i posebno zadovoljstvo. Imamo dvojicu sinova i stariji se oženio i dobio curicu, a nas dvoje dobili smo malu princezu koju svi sada mazimo i pazimo. To nam je, uz naš posao, sve u životu – raznježio se djed Vlado koji, osim na radnom mjestu, voli raditi u kući sve što se može popraviti i napraviti rukama. Tako će nastaviti i u mirovini, kamo odlazi za nešto više od dvije godine skupa s uspomenama na jedan prekrasan radni vijek
